I eat dirt to be close to you

Drawings and thoughts from a proposed series of performances about eating flowers and throwing up.

Somewhere between compelling desire and complete disgust, eating flowers is  on the one hand a simple act that nevertheless describes more complicated ideas around desire, around our capacity to experience attractive and repulsive impulses simultaneously, mentally and physically. At once nauseating and fascinating, these performances (mis)use flowers in this way to display the self fulfilling failure and infinite beauty of the everyday.

I eat dirt to be close to you

I eat dirt to be close to you images

I eat dirt to be close to you images

Short prose about the idea for the performance, in Serbian.

Pojela sam svu svoju snagu i gladna sam skroz. Smisljam neki novi rad vezan za cvece, odnosno jesti sveze cvece (ali ono sa apetitom) i povracati istovremeno od silnog preteravanja, mozda kao Rimljani nekada. Kao zeleti nesto gledati gladnim ocima, nesto jako lepo i onda shvatiti da si ipak gladan u stvari i da zadnje sto si potrosijo na lepotu je prazno i razocarajuce. Kao sto sam kao mala jela zemlju i cvece svakako jer je bilo gorko i to mi je trebalo, jer sam ponekad mastala pobeci i ziveti u sumi kao divlje dete sa zivotinjama i najozbiljnije razmisljala da li prezivela od maslackovog mleka, ljubicica, detelina, trave i tako sam i zemlju jela.  Kao sto karanfili su najgore cvece za jesti, odvratni su i odmah ti se povraca od njih, i nos ti curi i suze liju, od muke. Kao sto sam probala i to nekoliko puta da se uverim da nije lepo, jer sam radoznala, i nije lepo nikako. Kao sto sam ponovo bila tuzna i ‘Besame Mucho’ sam slusala sasvim preglasno i sve ponovo, jedna po jedna glavica karanfila je stradala pod mojim zubima a pesma se bezkrajno ponavljala. Kao sto svaki cvet zahteva se jesti na poseban nacin; Lale se mogu gutati cele, Ruze se moraju pazljivo brstati, Narcis treba u malim kolicinama jesti, Ljiljan se moze lizati, karnfili se traze prezvakati. Kao sto se an poseban nacin ponovo probijaju neke emocije kroz mene kao cvece kroz zemlju, ponovo i ponovo, iz godine u godinu. Kao sto strvarno jesti korenje od Narcisa, koje u stvari lice na crni luk je strasno otrovno i pojedinci od slabog crca mogu umreti od toga, kao mala deca i starci, kao zaljubljeni mozda. Moram probati i to pa makar se trovala. Kao ta mala razlika gde se nalazi opet to cuveno slovo ‘o’ ipred trovanja (otrovanja), umesto ‘e’ usred prezivecu (prozivecu). Mislim da cu nazvati performans ‘I eat dirt to be close to you’, posveceno cvecu.

http://imagineartafter.org/wp-content/plugins/sociofluid/images/digg_24.png http://imagineartafter.org/wp-content/plugins/sociofluid/images/reddit_24.png http://imagineartafter.org/wp-content/plugins/sociofluid/images/stumbleupon_24.png http://imagineartafter.org/wp-content/plugins/sociofluid/images/delicious_24.png http://imagineartafter.org/wp-content/plugins/sociofluid/images/google_24.png http://imagineartafter.org/wp-content/plugins/sociofluid/images/myspace_24.png http://imagineartafter.org/wp-content/plugins/sociofluid/images/facebook_24.png http://imagineartafter.org/wp-content/plugins/sociofluid/images/twitter_24.png